Što je CVI i kako se razvija?

Kortikalno oštećenje vida (KVO) sve je češći oblik oštećenja vida koji se dijagnosticira kod djece. Nastaje kao posljedica oštećenja moždanih struktura odgovornih za vizualnu percepciju. Za razliku od drugih vrsta oštećenja vida koja uključuju oštećenje samog oka ili vidnog živca, kod KVO su oči anatomski netaknute. Ipak, sposobnost mozga da interpretira vizualne signale je oslabljena. Djeca s KVO mogu se podvrgnuti rutinskom pregledu očiju, ali još uvijek ne mogu funkcionalno koristiti svoj vid. Rani razvoj mozga, posebno tijekom prenatalnog i perinatalnog razdoblja, podložan je hipoksičnim, ishemijskim i traumatskim ozljedama, koje mogu uzrokovati promjene u vidnim korteksima i putovima (Roman-Lantzy, 2018.). Zbog sve veće stope preživljavanja djece s neurološkim poteškoćama, KVO je postao vodeći uzrok oštećenja vida u razvijenim zemljama, što objašnjava zašto mu stručnjaci posvećuju mnogo više pažnje.

Karakteristike i izazovi djece s CVI-jem

Djeca s CVI-jem pokazuju širok raspon funkcionalnih obrazaca, koji variraju ovisno o stupnju, lokaciji i opsegu oštećenja mozga. Neki karakteristični obrasci uključuju preferenciju određenih boja (na primjer, žute ili crvene), izbjegavanje složenih scena i prikaza, poteškoće u prepoznavanju lica i predmeta te oslanjanje na periferiju vidnog polja (Dutton & Bax, 2010). Ova djeca mogu bolje reagirati na pokretne objekte, jednostavne vizualne pozadine i materijale koji su predstavljeni na ponavljajući i dosljedan način. Poseban izazov leži u činjenici da njihova sposobnost korištenja vida može varirati tijekom dana, ovisno o čimbenicima poput umora, osvjetljenja u prostoriji i razine stimulacije iz okoline. Stoga su kontinuirano praćenje, evaluacija i individualizacija pristupa za svako dijete ključni.

CVI i komorbiditeti

CVI se vrlo često javlja kao dio složenijih neuroloških stanja. Djeca rođena prije 32. tjedna trudnoće, s niskom porođajnom težinom ili s perinatalnim komplikacijama poput intraventrikularnog krvarenja i hipoksično-ishemijske encefalopatije posebno su ugrožena (Good i sur., 2001.). CVI je također prisutan kod djece s dijagnozom cerebralne paralize, epilepsije, hidrocefalusa ili genetskih sindroma poput periventrikularne leukomalacije ili Westovog sindroma. Osim toga, postoji sve veća incidencija među djecom s poremećajem iz autističnog spektra (PAS), što dodatno potvrđuje složen odnos između senzorne integracije i vizualne obrade. Upravo zbog ove vrste komorbiditeta, interdisciplinarni pristup je neophodan - ne samo u dijagnozi već i u naknadnom planiranju i provedbi intervencija, koje će nesumnjivo uključivati terapijski rad usmjeren na djetetov vid i vizualne sposobnosti.

Potreba za ciljanim senzornim unosom

Za djecu s CVI-jem, tradicionalna vizualna stimulacija često nije dovoljna za poticanje razvoja percepcije i kognitivnih vještina. Stoga je ključno uključiti druge senzorne sustave u terapijske i obrazovne aktivnosti - posebno slušni, taktilni, vestibularni i proprioceptivni sustav. Multisenzorna stimulacija mora biti strukturirana, ciljana i pažljivo planirana, jer pretjerana stimulacija može uzrokovati zbunjenost i povlačenje iz same aktivnosti. Djeca s CVI-jem često bolje reagiraju kada se podražaji prikazuju jedan po jedan, s dovoljno vremena za obradu i vizualnu interpretaciju. Terapijske intervencije koje kombiniraju svjetlost, zvuk, vibracije i taktilni unos mogu potaknuti funkcionalnu upotrebu vida putem neuroplastičnosti mozga (Hyvärinen, 2000.).

Multisenzorne sobe i CVI

Multisenzorne sobe, poznate i kao senzorne sobe, sa svojim bogatim i raznolikim senzornim unosom, nude brojne mogućnosti za stimuliranje i regulaciju djece s CVI-jem. Međutim, njihova učinkovitost ovisi o razini prilagodljivosti potrebama svakog korisnika. Standardna multisenzorna oprema često može biti vizualno previše složena, sa svjetlosnim efektima i refleksijama koje zbunjuju djecu s CVI-jem, što dovodi do prekomjerne stimulacije. Ključne prilagodbe uključuju korištenje jednostavnih, jednobojnih pozadina, izbjegavanje zrcalnih površina, primjenu visokokontrastne rasvjete i uparivanje podražaja s taktilnim ili slušnim reakcijama. Osim toga, soba mora omogućiti kontrolirano predstavljanje podražaja - po mogućnosti jednog po jednog. Korištenje tehnologije koja omogućuje djeci aktivnu interakciju, umjesto da ostanu pasivna, dodaje dodatnu vrijednost poticanjem osjećaja kontrole i motivacije kod njih (Lueck & Dutton, 2015).

Predstavljamo SENcastle pristup

SENcastle Access je pristupačna verzija SENcastle multisenzornog sustava, posebno dizajnirana za djecu i mlade koji koriste invalidska kolica i imaju višestruke razvojne poteškoće. Uređaj je namijenjen postavljanju na stol, omogućujući korisniku invalidskih kolica da se što bliže približi i samostalno istraži unutrašnjost jedinice. Ovaj model omogućuje upravljanje putem standardnih prekidača ili korištenjem tehnologije pogleda. Na taj način omogućeno je aktivno sudjelovanje čak i korisnicima koji se ne mogu osloniti na tradicionalne metode pristupa, poput onih koji koriste AAC uređaje. SENcastle Access nudi multisenzorno iskustvo obogaćeno vizualnim i slušnim senzornim scenama, koje se dodatno može nadopuniti korištenjem taktilnog jastuka u obliku kuće i vibracijskog jastuka. SENcastle Access uvodi novu razinu uključivosti u rad s djecom koja imaju složene razvojne izazove.

Prilagodbe pristupa SENcastleu za djecu s CVI-jem

Jedna od ključnih prednosti SENcastle Accessa za djecu s CVI-jem jest činjenica da pruža senzorno bogato, a vizualno pojednostavljeno okruženje. Jednobojna baza i unutarnji pod smanjuju vizualnu složenost, što djetetu olakšava fokusiranje na primarni izvor stimulacije - svjetlosni stup i pet obojenih tipki koje je potrebno pritisnuti na bazi. Pomoću kontrolnih kartica, LED svjetlo se može podesiti za prikaz intenziteta boja koje djeca s CVI-jem mogu lakše detektirati i učinkovitije percipirati. Nadalje, mogućnost aktiviranja različitih zvukova putem jednobojnih tipki ili dodatnih prekidača, u kombinaciji sa senzornim jastucima, omogućuje multisenzornu obradu podražaja, što je ključno za razvoj veza između vida i drugih senzornih sustava (Roman-Lantzy, 2018.). SENcastle Access je iznimno prikladan za provedbu individualnih terapijskih ciljeva u kontroliranom i motivirajućem okruženju.

Važnost pomoćne tehnologije

Djeca i mladi s CVI-jem predstavljaju vrlo ranjivu skupinu kojoj je potreban individualiziran, ali fleksibilan i uključiv pristup. Pristupačnost, poput one koju pruža SENcastle Access, stvara uvjete za aktivno sudjelovanje u senzornim i planiranim aktivnostima, unatoč prisutnosti višestrukih poteškoća. Ova tehnologija prepoznaje važnost vizualne jednostavnosti, alternativnih metoda pristupa i multisenzorne stimulacije. Korištenje SENcastle Accessa može biti sastavni dio terapijskog plana koji potiče razvoj vizualne pažnje, emocionalne regulacije i osjećaja kontrole nad vlastitom okolinom. U konačnici, takve inovacije podržavaju veću uključenost i poboljšanu kvalitetu života djece s CVI-jem i njihovih obitelji.

Reference:

1. Dutton, GN i Bax, M. (2010): Oštećenje vida kod djece zbog oštećenja mozga. Mac Keith Press.

2. Good, WV, Jan, JE, DeSa, L., Barkovich, AJ, Groenveld, M. i Hoyt, CS (2001): Kortikalno oštećenje vida u djece. Survey of Ophthalmology, 45, 5, 379–408.

3. Hyvärinen, L. (2000): Vizualno funkcioniranje i rehabilitacija djece s kortikalnim oštećenjem vida. Journal of Visual Impairment & Blindness, 94, 10, 677–689.

4. Lueck, AH i Dutton, GN (2015): Vid i mozak: Razumijevanje cerebralnog oštećenja vida kod djece. AFB Press.

5. Roman-Lantzy, C. (2018): Kortikalno oštećenje vida: Pristup procjeni i intervenciji (2. izd.). Američka zaklada za slijepe.

Djeca i mladi s CVI-jem: Senzorna podrška putem SENcastle pristupa