Što je neurodiverzitet?

Neuroraznolikost je koncept koji ističe kako neurološke razlike među ljudima - uključujući autizam, ADHD, disleksiju, dispraksiju, Touretteov sindrom i druge neurološke varijacije - predstavljaju prirodnu i vrijednu dimenziju ljudske raznolikosti. Australska sociologinja Judy Singer (1998.) prva je uvela taj pojam kako bi stvorila pozitivan identitet za pojedince čije se neurološko funkcioniranje razlikuje od norme.

Za razliku od tradicionalnog medicinskog modela, koji neurodivergenciju često promatra kao poremećaj koji treba „popraviti“, pristup neuroraznolikosti naglašava prilagodbu okoline i društva kako bi se osigurala uključenost i jednako sudjelovanje svih pojedinaca (Armstrong, 2010.). Na taj način, paradigma neuroraznolikosti ne negira izazove s kojima se ljudi mogu suočiti; umjesto toga, poziva na šire društvene promjene i jednako prepoznavanje i uvažavanje različitih kognitivnih stilova.

Gdje se primjenjuje koncept neurodiverziteta?

Koncept neuroraznolikosti sve se više primjenjuje u raznim područjima života, uključujući obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje, dizajn usluga i tehnologiju. U obrazovanju potiče provedbu individualiziranih metoda poučavanja koje su usklađene s različitim stilovima učenja i kognitivnim profilima učenika (Tomlinson, 2014.). U poslovnom svijetu, neuroraznolikost se pojavila kao ključna tema u kontekstu uključivosti i raznolikosti na radnom mjestu. Na primjer, velike globalne tvrtke razvile su specijalizirane programe zapošljavanja za osobe s autističnim spektrom, prepoznajući njihov potencijal za analitičke zadatke i rješavanje složenih problema (Austin & Pisano, 2017.).

U zdravstvenim i terapijskim kontekstima, neuroraznolikost služi kao temelj za razvoj intervencija koje se usredotočuju na osnaživanje pojedinaca, a ne na ispravljanje odstupanja od standardiziranih normi, čime se smanjuje stigma i poboljšava kvaliteta života (Kapp, 2020).

Ključni neurodivergentni simptomi

Neurodivergentne osobe često imaju jedinstvene kognitivne obrasce koji se razlikuju od onih neurotipičnih osoba. To može uključivati hiperfokus, karakteriziran intenzivnom pažnjom prema detaljima, alternativnim percepcijama svijeta putem senzornih informacija, originalnim i nekonvencionalnim pristupima rješavanju problema te visokom razinom kreativnosti (Baron-Cohen i sur., 2009.). Na primjer, mnoge osobe s autizmom pokazuju snažne sposobnosti sistematizacije i visoku točnost u analitičkom razmišljanju. Nasuprot tome, osobe s ADHD-om mogu posjedovati iznimne vještine u brzom donošenju odluka i kreativnom razmišljanju pod pritiskom (Dawson i Guare, 2010.).

Međutim, te snage često prate neurodivergentni simptomi, koji mogu predstavljati izazove poput poteškoća s regulacijom pažnje, emocionalnom samoregulacijom, senzornom obradom i komunikacijom u društvenim interakcijama. Razumijevanje ovih specifičnih osobina ključno je za pružanje učinkovitih obrazovnih, terapijskih i strategija socijalne podrške za sve pojedince (Happé i Frith, 2020.).

Utjecaj neurodivergencije na svakodnevno funkcioniranje

Ove razlike mogu značajno utjecati na svakodnevne aspekte života. Na primjer, neurodivergentne osobe često se susreću s preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, društvenim interakcijama i samostalnom životu. Djeca u obrazovnom sustavu mogu imati poteškoća s održavanjem pažnje tijekom nastave, razumijevanjem verbalnih uputa ili suočavanjem sa senzornim preopterećenjem uzrokovanim pretjeranim senzornim unosom poput jakog svjetla, glasnih zvukova ili različitih tekstura (Dunn, 2001).

U odrasloj dobi izazovi se mogu manifestirati kao poteškoće u upravljanju složenim društvenim odnosima, loša organizacija vremena i zadataka ili doživljavanje visoke razine stresa u novim i nepredvidivim situacijama (Brown & Nicholas, 2012.). Senzorna osjetljivost, bilo da se radi o preosjetljivosti ili hiposenzitivnosti, također može značajno utjecati na svakodnevni život, od nelagode s određenim teksturama odjeće ili hrane do nelagode pri korištenju javnog prijevoza (Baranek i sur., 2006.).

Izazovi u obrazovanju i terapijskom radu

Tradicionalni obrazovni i terapijski pristupi često ne prepoznaju složenost neurodivergentnih profila, što može rezultirati isključenošću i emocionalnom frustracijom (Tomlinson, 2014.). Standardizirani nastavni planovi i programi, nedostatak senzorne podrške i ograničena fleksibilnost u metodama poučavanja znače da mnogi studenti ne dobivaju podršku prilagođenu njihovim stvarnim potrebama. Isto se događa i u terapijskim okruženjima, gdje pristupi koji zanemaruju senzorne i komunikacijski specifične potrebe pojedinca često rezultiraju smanjenim angažmanom u planiranim aktivnostima i smanjenom ukupnom učinkovitošću.

Zato je ključno razviti okruženja i alate koji potiču autonomiju, samoregulaciju i izražavanje individualnih interesa i potreba - upravo tamo gdje SENcastle pokazuje značajan potencijal.

Kako SENcastle može pomoći?

SENcastle je multisenzorni uređaj koji kombinira različite vrste senzornih podataka, a istovremeno uključuje pomoćnu tehnologiju kako bi pružio poboljšanu podršku učenju, regulaciji i komunikaciji. Dizajniran je za podršku djeci i odraslima s neurodivergentnošću. Njegova prilagodljivost omogućuje mu korištenje kod širokog spektra neurodivergentnih korisnika. SENcastle može pomoći kod:

Regulacija senzorne obrade putem prilagodljivih svjetlosnih i zvučnih podražaja (Ayres, 2005.)
Razvoj emocionalne regulacije korištenjem strukturiranih senzornih scenarija (Schaaf i Mailloux, 2015.)
Poboljšanje pažnje i koncentracije kroz strukturirane i predvidljive aktivnosti (Critz i sur., 2015.)
Poboljšanje društvene interakcije kroz grupne aktivnosti i zajedničko korištenje jedinstvenog i inovativnog senzornog dvorca

Prednosti korištenja SENcastlea za neurodivergentne osobe

I praksa i istraživanja potvrđuju da intervencije temeljene na principima senzorne integracije, poput onih koje nudi SENcastle, mogu značajno poboljšati pažnju, emocionalnu regulaciju, spremnost za učenje i sudjelovanje u terapijskim aktivnostima (Pfeiffer i sur., 2011.; Critz i sur., 2015.). Među djecom s autizmom, smanjeni stres i anksioznost tijekom školskog dana navode se kao jedna od najčešćih koristi. Za osobe s ADHD-om, SENcastle može podržati bolju organizaciju pažnje i smanjiti impulzivnost.

Za korisnike s višestrukim invaliditetom, SENcastle omogućuje poboljšanu integraciju različitih senzornih unosa i lakše razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa, što doprinosi razvoju kognitivnih i komunikacijskih vještina.

Dobiveni rezultati ukazuju na visoki potencijal SENcastlea kao značajnog alata koji može uvelike doprinijeti dobrobiti u svim područjima razvoja.

Inkluzivna budućnost kroz tehnologiju: SENcastle kao alat za osnaživanje

Neurodivergencija predstavlja značajan aspekt ljudske raznolikosti, a korištenje tehnologije poput SENcastlea može značajno doprinijeti uključivanju, osnaživanju i razvoju punog potencijala svake osobe. Uređaji koji pružaju strukturirano, predvidljivo i senzorno prilagođeno okruženje postaju bitni alati u obrazovnim i terapijskim okruženjima. SENcastle ne samo da podržava učenje i regulaciju, već i pomaže u izgradnji osjećaja sigurnosti i kontrole - temelja za emocionalnu dobrobit i poboljšanu socijalnu uključenost osoba s neurodivergentnim stanjima.

Reference:

· Armstrong, T. (2010.): Moć neuroraznolikosti: Oslobađanje prednosti vašeg različito ožičenog mozga. Da Capo Lifelong Books.

· Austin, RD i Pisano, GP (2017): Neuroraznolikost kao konkurentska prednost. Harvard Business Review, 95,3, 96–103.

· Ayres, AJ (2005): Senzorna integracija i dijete. Zapadne psihološke usluge.

· Baranek, GT, David, FJ, Poe, MD, Stone, WL i Watson, LR (2006): Upitnik senzornih iskustava: Razlikovanje senzornih značajki kod male djece s autizmom, razvojnim kašnjenjima i tipičnim razvojem. Časopis za dječju psihologiju i psihijatriju, 47, 6, 591–601.

· Baron-Cohen, S., Ashwin, E., Ashwin, C., Tavassoli, T. i Chakrabarti, B. (2009): Talent kod autizma: hipersistematizacija, hiperpažnja prema detaljima i senzorna preosjetljivost. Philosophical Transactions of the Royal Society B, 364, 1522, 1377–1383.

· Brown, LJ i Nicholas, DB (2012.): Pristupi skrbi temeljeni na snagama kod autizma: Prednosti i izazovi u praksi. Journal of Developmental Disabilities, 18, 1, 35–43.

· Critz, C., Blake, K. i Nogueira, E. (2015): Izazovi senzorne obrade kod djece. Časopis za medicinske sestre praktičare, 11, 7, 710–716.

· Dawson, P. i Guare, R. (2010.): Izvršne vještine kod djece i adolescenata: Praktični vodič za procjenu i intervenciju. Guilford Press.

· Dunn, W. (2001): Osjeti svakodnevnog života: empirijska, teorijska i pragmatična razmatranja. American Journal of Occupational Therapy, 55, 6, 608–620.

· Happé, F. i Frith, U. (2020.): Godišnji pregled istraživanja: Pogled unatrag kako bismo pogledali unaprijed – Promjene u konceptualizaciji autizma tijekom vremena. Časopis za dječju psihologiju i psihijatriju, 61, 3, 218–232.

· Kapp, SK (ur.). (2020). Autistična zajednica i pokret neuroraznolikosti: Priče s prve crte. Palgrave Macmillan.

· Pfeiffer, B., Koenig, K., Kinnealey, M., Sheppard, M. i Henderson, L. (2011). Učinkovitost intervencija senzorne integracije kod djece s poremećajima iz autističnog spektra: Pilotna studija. American Journal of Occupational Therapy, 65(1), 76–85.

· Schaaf, RC i Mailloux, Z. (2015). Vodič za kliničare za primjenu Ayresove senzorne integracije. American Journal of Occupational Therapy, 69(5), 6905185010str.1–6905185010str.10.

· Singer, J. (1998). Čudni ljudi u: Rađanje zajednice među ljudima s autističnim spektrom. Počasni rad, Tehnološko sveučilište u Sydneyu.

· Tomlinson, CA (2014). Diferencirana učionica: Odgovor na potrebe svih učenika. ASCD.

Inkluzija kroz senzorne inovacije: Kako SENcastle osnažuje neurodivergentne pojedince