Autizam ili poremećaj iz autističnog spektra (PAS) složen je neurobiološki razvojni poremećaj koji, prema DSM-5 (2013.), utječe na socijalnu interakciju, komunikaciju, ponašanje i senzornu percepciju. Budući da se radi o spektru, simptomi i izazovi mogu se značajno razlikovati od osobe do osobe, a svaka osoba ima jedinstvenu kombinaciju karakteristika i sposobnosti.

Sadržaj

Što je autizam (PAS)?

Autizam, također poznat kao poremećaj iz autističnog spektra (PAS), neurološki je razvojni poremećaj karakteriziran poteškoćama u socijalnoj interakciji te verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, kao i prisutnošću repetitivnih ponašanja i ograničenih interesa. Obično se prepoznaje u ranom djetinjstvu, a dijagnoza se temelji na opažanjima ponašanja i stručnim procjenama. Budući da autizam utječe na različita razvojna područja, njegova manifestacija varira među pojedincima i može se mijenjati tijekom života (Nacionalni okvir za probir i dijagnozu PAS-a, 2015.).

Suvremeni pristup autizmu naglašava da ga ne treba promatrati isključivo kroz kliničku prizmu, već kao dio prirodne ljudske raznolikosti. Autizam je neurološka razlika koja utječe na način na koji osoba misli, komunicira, interagira i percipira svijet. Ne postoji lijek za autizam, jer to nije bolest s fizičkim simptomima, već specifičan način na koji mozak funkcionira.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO, 2021.), u posljednjih nekoliko desetljeća prevalencija autizma značajno se povećala, dijelom zbog poboljšanih dijagnostičkih metoda i veće svijesti o tom stanju.

Dijagnoza i rani znakovi autizma

Autizam se obično dijagnosticira između druge i četvrte godine života, iako se neki simptomi mogu prepoznati i ranije. Rani znakovi autizma uključuju:

Nedostatak interesa za društvenu interakciju
Usporeni razvoj govora ili odsutnost govora
Izbjegavanje kontakta očima
Ponavljajuća ponašanja
Neobični obrasci igre (npr. slaganje igračaka u red umjesto sudjelovanja u simboličnoj igri)

Uzroci i faktori rizika

Točan uzrok autizma još uvijek nije u potpunosti shvaćen, ali istraživanja ukazuju na složenu kombinaciju genetskih i okolišnih čimbenika koji utječu na rani razvoj mozga. Umjesto jednog specifičnog uzroka, autizam se razvija pod utjecajem više međusobno povezanih čimbenika.

· Genetski čimbenici – Studije su utvrdile vezu između specifičnih gena i autizma, što sugerira da genetska predispozicija igra ključnu ulogu u njegovom razvoju (Sandin i sur., 2017.).

· Prenatalni i perinatalni čimbenici – Određeni utjecaji okoline, poput infekcija tijekom trudnoće, prijevremenog poroda i niske porođajne težine, mogu povećati rizik od razvoja autizma (Gardener i sur., 2011.).

· Neurobiološki čimbenici – Istraživanja su pokazala razlike u strukturi i funkciji mozga kod osoba s autizmom, što ukazuje na specifične neurološke karakteristike povezane s ovim stanjem (Courchesne i sur., 2019.).

Ključne karakteristike autizma

Poremećaj iz autističnog spektra (PAS) karakteriziraju poteškoće u tri glavna područja: socijalnoj interakciji, komunikaciji i repetitivnim ponašanjima s ograničenim interesima.

Teškoće u socijalnoj interakciji manifestiraju se kao izazovi u razumijevanju i korištenju neverbalne komunikacije, poput kontakta očima, izraza lica i gestikulacije. Osobe s autizmom mogu imati ograničeno razumijevanje društvenih pravila, što im otežava uspostavljanje i održavanje odnosa, prepoznavanje i tumačenje emocija drugih te sudjelovanje u grupnim aktivnostima (Američko udruženje psihijatara, 2013.).

Teškoće u komunikaciji kreću se od potpunog nedostatka govora do dobro razvijenog vokabulara, ali s izazovima u razumijevanju jezične pragmatike. Neke osobe s autizmom mogu iskusiti usporeni razvoj govora, ponavljati riječi ili fraze bez razumijevanja (eholalija) i govoriti monotono ili neobično. Često jezik tumače doslovno, što otežava razumijevanje metafora, šala i figurativnih izraza (Lord i sur., 2020.).

Ponavljajuća ponašanja i ograničeni interesi uključuju stereotipne radnje poput ljuljanja, lupkanja ili mahanja rukama, kao i čvrsto pridržavanje rutina i otpor promjenama. Osobe s autizmom mogu razviti intenzivan interes za određene teme, poput vlakova, astronomije ili brojeva, kojima posvećuju značajnu pozornost (Hyman i sur., 2020.).

Ove karakteristike variraju u intenzitetu i izražavanju, što svaku osobu s autizmom čini jedinstvenom u načinu na koji percipira i interpretira svijet oko sebe.

Ovisno o dobi djeteta, vidljive karakteristike autizma mogu se mijenjati. U nastavku je tablica koja prikazuje ključne karakteristike autizma na temelju dobi:

Evo videa koji objašnjava što je zapravo autizam.

Visokofunkcionalni poremećaj autističnog spektra

Visokofunkcionalni autizam odnosi se na osobe iz autističnog spektra koje imaju prosječne ili iznadprosječne kognitivne sposobnosti, ali i dalje imaju značajne poteškoće u socijalnoj komunikaciji, fleksibilnosti ponašanja i senzornoj obradi. Iako nije formalna dijagnostička kategorija u DSM-5, termin se i dalje koristi u istraživanjima i kliničkoj praksi za opisivanje specifičnih profila unutar ASD-a (American Psychiatric Association, 2013).

Pojedinci često pokazuju jače vizualno-prostorne i neverbalne sposobnosti, dok su im verbalne vještine obično neujednačene, posebno kada su prisutna rana jezična kašnjenja (Lai i sur., 2015.). Studije također pokazuju veću kognitivnu i adaptivnu heterogenost u usporedbi s osobama kojima je povijesno dijagnosticiran Aspergerov sindrom, uključujući slabije pragmatične komunikacijske vještine i svakodnevno funkcioniranje (Ghaziuddin i Mountain-Kimchi, 2004.; de Giambattista i sur., 2019.).

Unatoč njihovim intelektualnim snagama, izazovi u socijalnom razumijevanju, emocionalnoj regulaciji i senzornoj reaktivnosti i dalje značajno utječu na kvalitetu života, zbog čega se preporučuje individualizirana, funkcionalno orijentirana podrška (King i sur., 2014.).

Aspergerov sindrom vs. autizam

Aspergerov sindrom i autizam danas se smatraju dijelovima istog neurološkog spektra jer dijele temeljne poteškoće u socijalnoj komunikaciji i pokazuju ponavljajuće obrasce ponašanja (Wing, 1997.). Povijesno gledano, razlike su proizlazile iz činjenice da osobe s Aspergerovim sindromom, prema DSM-IV kriterijima, nisu imale kašnjenja u jezičnom ili kognitivnom razvoju, dok su drugi oblici autizma češće uključivali intelektualna i jezična oštećenja (Klin, 2003.).

Međutim, istraživanja pokazuju da su razlike između Aspergerovog sindroma i visokofunkcionalnog autizma prvenstveno kvantitativne, sa značajnim preklapanjem u njihovim profilima (de Giambattista i sur., 2018.), što je pridonijelo uklanjanju Aspergerovog sindroma kao zasebne dijagnoze u DSM-5 (Američko udruženje psihijatara, 2013.).

Iako su sada ujedinjeni pod jednim nazivom ASD, neki obrasci se i dalje razlikuju: osobe s Aspergerovim sindromom obično ne pokazuju jezične kašnjenja, često postižu više rezultate na verbalno-kognitivnim mjerama i bolje funkcioniraju u svakodnevnom životu, dok skupina s visokofunkcionalnim autizmom pokazuje veću heterogenost, češća rana jezična kašnjenja i jače vizualno-prostorne sposobnosti (APA, 2013.; Lai i sur., 2015., Boschi i sur., 2016.; Giambattista i sur., 2019.).

Zbog takvog preklapanja i varijabilnosti, suvremena klinička praksa naglašava individualiziranu procjenu snaga, izazova i potreba za podrškom, a ne strogo razlikovanje između dijagnostičkih podtipova (King i sur., 2014.).

Senzorna obrada i autizam

Osobe s poremećajem iz autističnog spektra (PAS) često imaju poteškoća sa senzornom integracijom, što znači da njihov mozak drugačije obrađuje i reagira na senzorne podražaje iz okoline. Ti senzorni izazovi obično se manifestiraju u tri primarna oblika:

Hiposenzitivnost – Smanjena osjetljivost na određene podražaje, što može dovesti do traženja intenzivnih senzornih iskustava poput vrtnje, ljuljanja ili dodirivanja različitih tekstura. Neke osobe s autizmom mogu imati smanjen osjet boli ili temperature.

Preosjetljivost – Povećana osjetljivost na svjetlost, zvuk, dodir, mirise ili okuse može uzrokovati nelagodu, stres ili senzorno preopterećenje u svakodnevnim situacijama. Na primjer, jaka svjetla ili glasni zvukovi mogu biti vrlo uznemirujući i izazvati tjeskobu.

Poteškoće sa senzornom integracijom — Problemi s istovremenom obradom više senzornih podataka mogu otežati aktivnosti poput odijevanja, jedenja određene hrane ili sudjelovanja u grupnim okruženjima (Dunn, 2007.; Baranek i sur., 2013.).

Senzorne poteškoće mogu značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života osoba s autizmom. U tom kontekstu, terapija senzorne integracije može pomoći u regulaciji senzornih izazova i olakšati prilagodbu okolini (Schaaf & Benevides, 2018).

S obzirom na uobičajene izazove senzorne integracije kod osoba s poremećajem iz autističnog spektra, ključno je osigurati da različita okruženja pružaju mogućnosti za zadovoljavanje njihovih senzornih potreba na društveno prihvatljiv način. Tu SENcastle igra vitalnu ulogu. SENcastle je kompaktna senzorna soba osmišljena da funkcionira kao senzorni prostor malog opsega koji se može integrirati u obrazovne i zdravstvene ustanove te svakodnevne životne prostore, stvarajući senzornu oazu u kojoj pojedinci mogu zadovoljiti svoje senzorne potrebe.

Korištenjem različitih senzornih kartica u kombinaciji sa šest različitih senzornih jastučića, pojedinci mogu prilagoditi senzorni unos prema svojim jedinstvenim potrebama, bez obzira trebaju li više ili manje stimulacije. Nakon što su njihove senzorne potrebe zadovoljene, mogu se vratiti svojim planiranim dnevnim aktivnostima s poboljšanim fokusom i angažmanom.

Senzorne sobe za autizam

Senzorne sobe predstavljaju strukturirana multisenzorna okruženja osmišljena za podršku regulaciji uzbuđenja, pažnje i emocionalnih stanja kod osoba s autističnim spektrom pružanjem kontroliranih vizualnih, taktilnih, slušnih i proprioceptivnih podražaja. Istraživanja pokazuju da takva okruženja mogu smanjiti stres, poboljšati samoregulaciju i povećati angažman u učenju i terapijskim aktivnostima (Sánchez i sur., 2011.; Stephenson i Carter, 2011.).

Budući da djeca i odrasli s autizmom često doživljavaju atipičnu senzornu obradu, uključujući hiper- ili hiporeaktivnost na podražaje, multisenzorna okruženja pomažu u ublažavanju tih izazova stvaranjem sigurnog prostora u kojem se senzorne informacije mogu organizirati, a ponašanje regulirati (American Psychiatric Association, 2013.; Schaaf i sur., 2014.).

Osobe s Aspergerovim sindromom i visokofunkcionalnim autizmom imaju slične senzorne probleme i također mogu imati koristi od korištenja senzornih soba. Studije nadalje pokazuju da korištenje senzorne sobe prije zahtjevnih zadataka može poboljšati fokus i smanjiti ometajuće ponašanje, posebno među djecom s izraženim senzornim teškoćama (Anderson i sur., 2017.), što senzorne sobe čini vrijednim komplementarnim pristupom koji podržava smanjenje anksioznosti, jačanje adaptivnih vještina i veće sudjelovanje u obrazovnim i terapijskim kontekstima.

S obzirom na česte izazove senzorne integracije s kojima se suočavaju osobe s poremećajem iz autističnog spektra, bitno je osigurati okruženja koja omogućuju zadovoljavanje senzornih potreba na društveno prihvatljiv i funkcionalan način - i upravo tu SENcastle igra ključnu ulogu. Kao kompaktna, modularna senzorna soba, SENcastle omogućuje stvaranje multisenzornog prostora unutar obrazovnog, zdravstvenog i svakodnevnog okruženja, nudeći "senzornu oazu" gdje pojedinci mogu zadovoljiti svoje senzorne potrebe kombinacijom različitih senzornih kartica i šest vrsta senzornih jastuka. Predstavlja savršenu opremu za senzornu sobu za autizam.

SENcastle također omogućuje prilagođavanje intenziteta senzornih podražaja individualnim potrebama, bez obzira na to treba li osobi više ili manje stimulacije, što joj u konačnici omogućuje povratak svakodnevnim aktivnostima s poboljšanim fokusom, smirenijim ponašanjem i većim angažmanom.

Terapije i intervencije

Iako ne postoji univerzalni lijek za autizam, različite terapije i pristupi mogu značajno poboljšati kvalitetu života osoba s autizmom. Intervencije se usredotočuju na podršku razvoju komunikacijskih, socijalnih i adaptivnih vještina te prilagodbu okoline kako bi se olakšalo svakodnevno funkcioniranje.

Najčešće korištene intervencije uključuju:

Bihevioralne terapije – Terapija primijenjenom analizom ponašanja (ABA) pokazala se učinkovitom u razvoju komunikacijskih i socijalnih vještina, a istovremeno smanjuje neželjene obrasce ponašanja.

Logopedska i radna terapija – Logopedska terapija pomaže u razvoju verbalne i neverbalne komunikacije, dok radna terapija podržava senzornu integraciju i bitne svakodnevne vještine potrebne za samostalnost.

Obrazovna podrška – Prilagođeni obrazovni programi i individualizirani pristupi ključni su za uspješno učenje i socijalizaciju autistične djece.

Farmakološke intervencije – Iako ne liječe autizam, određeni lijekovi mogu pomoći u upravljanju simptomima poput anksioznosti, agresije i hiperaktivnosti, čime se poboljšava ukupna kvaliteta života.

Budući da autizam obuhvaća širok raspon potreba i sposobnosti, najučinkovitiji pristup uključuje individualiziranu podršku prilagođenu specifičnim potrebama svake osobe.

Svjetski dan svjesnosti o autizmu

Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja. Njegov je cilj podići svijest i pružiti podršku osobama s autizmom i njihovim obiteljima (Ujedinjeni narodi, 2007.). Na taj dan ljudi nose plavu boju kao simbol podrške osobama s autizmom.

Plava je prepoznata kao boja autizma jer simbolizira smirenost, povjerenje i svjesnost. Organizacija Autism Speaks istaknuto koristi plavu boju u globalnoj kampanji "Light It Up Blue".

Reference:

· Američko udruženje psihijatara. (2013.): Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5). American Psychiatric Publishing.

· Anderson, C., Smith, V. i Taylor, J. (2017): Utjecaji multisenzornih okruženja na ponašanje i angažman kod djece s autizmom. Časopis za autizam i razvojne poremećaje, 47(6), 1680–1691.

· Baranek, GT, Woynaroski, T., Nowell, SW, Turner-Brown, L., DuBay, M., Crais, ER i Watson, LR (2013): „Senzorne značajke kao dijagnostički kriteriji kod autizma: Izazovi i prilike.“ Journal of Autism and Developmental Disorders, 43(5), 1177-1191.

· Boschi, A., Planche, P., Hemimou, C., Demily, C. i Vaivre-Douret, L. (2016): Od visokog intelektualnog potencijala do Aspergerovog sindroma: Dokazi o razlikama i temeljnom preklapanju – Sustavni pregled. Frontiers in Psychology, 7, 1605.

· Courchesne, E., Pramparo, T., Gazestani, VH, Lombardo, MV, Pierce, K. i Lewis, NE (2019): „Kortikalni potpis ASD-a: Karakteristične neuroanatomske značajke poremećaja iz autističnog spektra.“ Annual Review of Neuroscience, 42 , 285-307.

· de Giambattista, C., Ventura, P., Trerotoli, P., Margari, M., Palumbi, R. i Margari, L. (2018): Podtipiziranje poremećaja iz autističnog spektra: Usporedba djece s visokofunkcionalnim autizmom i Aspergerovim sindromom. Journal of Autism and Developmental Disorders, 48(1), 96–109.

· Dunn, W. (2007): Podrška djeci s poremećajem iz autističnog spektra kroz senzorne intervencije. OT Practice, 12(17), 1-7.

· Gardener, H., Spiegelman, D. i Buka, SL (2011): Perinatalni i neonatalni faktori rizika za autizam: sveobuhvatna meta-analiza. Pediatrics, 128(2), 344-355.

· Ghaziuddin, M. i Mountain-Kimchi, K. (2004): Definiranje intelektualnog profila Aspergerovog sindroma: Usporedba s visokofunkcionalnim autizmom. Časopis za autizam i razvojne poremećaje, 34(3), 279–284.

· Hyman, SL, Levy, SE i Myers, SM (2020): „Identifikacija, evaluacija i liječenje djece s poremećajem iz autističnog spektra.“ Pediatrics, 145(1), e20193447.

· Lai, M.-C., Lombardo, MV, & Baron-Cohen, S. (2015.): Autizam. The Lancet, 383(9920), 896–910.

· Lord, C., Elsabbagh, M., Baird, G. i Veenstra-VanderWeele, J. (2020): „Poremećaj iz autističnog spektra.“ The Lancet, 392(10146), 508-520.

· King, BH, Navot, N., Bernier, R. i Webb, SJ (2014): Ažuriranje dijagnostičke klasifikacije kod autizma. Current Opinion in Psychiatry, 27(2), 105–109.

· Klin, A. (2003): Aspergerov sindrom: ažuriranje. Revista Brasileira de Psiquiatria, 25(2), 103–109.

· Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske. (2015): Nacionalni okvir za probir i dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma.

· Sánchez, A., Millán, J. i Martínez, D. (2011): Multisenzorne sobe i njihov utjecaj na djecu s autizmom. Međunarodni časopis za invaliditet, razvoj i obrazovanje, 58(2), 175–189.

· Sandin, S., Lichtenstein, P., Kuja-Halkola, R., Hultman, C., Larsson, H. i Reichenberg, A. (2017.): Nasljednost poremećaja iz spektra autizma. JAMA, 318(12), 1182-1184.

· Schaaf, RC, Benevides, T., Mailloux, Z., Faller, P., Hunt, J., Hooydonk, E., i dr. (2014): Intervencija za senzorne teškoće kod djece s autizmom: Randomizirano ispitivanje. Časopis za autizam i razvojne poremećaje, 44(7), 1493–1506.

· Schaaf, RC i Benevides, TW (2018): Autizam i pristup senzorne integracije. Američko udruženje za radnu terapiju.

· Stephenson, J. i Carter, M. (2011): Korištenje multisenzornih okruženja u školama za učenike s autizmom: Pregled literature. Časopis za autizam i razvojne poremećaje, 41(5), 685–701.

· Ujedinjeni narodi. (2007.). „Svjetski dan svjesnosti o autizmu.“ Rezolucija Opće skupštine UN-a 62/139.

· Wing, L. (1997): Autistični spektar. The Lancet, 350(9093), 1761–1766.

· Svjetska zdravstvena organizacija (2021.): Informativni list o poremećajima iz autističnog spektra .

Razumijevanje autističnog spektra: od Aspergerovog sindroma i visokofunkcionalnog autizma do individualiziranih, prilagođenih senzornih soba