Temeljna načela Montessori pedagogije

Montessori pedagogija, koju je razvila Maria Montessori početkom 20. stoljeća, temelji se na slobodi unutar granica, samostalnom učenju i poštovanju individualnosti i razvojnog tempa svakog djeteta (Montessori, 1967.). Razvoj djeteta potiče se pažljivo pripremljenim okruženjem, didaktičkim materijalima i aktivnostima posebno osmišljenim kako bi odgovarale osjetljivim razdobljima razvoja (Lillard, 2005.). Montessori pristup snažno naglašava učenje putem osjetila (vid, dodir, sluh, miris, okus, propriocepcija i vestibularni sustav). Unutar tog okvira, djeci se nude posebno osmišljeni materijali koji potiču istraživanje kroz senzorna iskustva, samostalno učenje te razvoj koncentracije, koordinacije i samopouzdanja (Edwards, 2002.).

SENcastle – Inovativni pristup senzornoj integraciji korištenjem pomoćne tehnologije

SENcastle je osmišljen kao interaktivni senzorni alat koji uključuje više elemenata, poput svjetlosnog stupa i raznih senzornih kartica popraćenih senzornim scenama, kako bi pružio bogato, ali individualno prilagođeno senzorno iskustvo. To ga čini vrlo kompatibilnim s Montessori pedagogijom i filozofijom učenja putem osjetila. Razvijen je kako bi podržao motorički, kognitivni i socijalni razvoj djece s razvojnim teškoćama, obično putem multisenzorne stimulacije. Osim toga, SENcastle potiče samostalno istraživanje unutar stimulirajućeg okruženja - još jedno temeljno načelo Montessori pristupa. Ključne značajke SENcastlea uključuju promicanje senzorne integracije, samoregulacije, socijalne interakcije u grupnim aktivnostima i razvoj uzročno-posljedičnog razmišljanja.

Sličnosti između Montessori pristupa i SENcastlea

I Montessori pedagogija i SENcastle dijele nekoliko temeljnih vrijednosti:

· Individualizacija: Oba pristupa omogućuju aktivnosti prilagođene razvojnim potrebama djeteta. Montessori naglašava poštivanje djetetovog tempa učenja i senzornih potreba. SENcastle omogućuje personalizirane senzorne scene koje podržavaju razvojne faze svakog djeteta.

· Aktivno učenje: Djeca aktivno manipuliraju predmetima kako bi učila kroz praktično iskustvo.

· Senzorna stimulacija: Montessori materijali i SENcastle potiču raznolika senzorna iskustva putem djetetovih senzornih sustava.

· Struktura: U oba pristupa, djeca su smještena u vizualno privlačno, pripremljeno, strukturirano okruženje koje potiče interakciju.

· Samostalnost: Oba pristupa njeguju djetetovu autonomiju i intrinzičnu motivaciju za istraživanje i donošenje samostalnih odluka. Montessorijev princip „pomozi mi da to sam napravim“ utjelovljen je u SENcastleu kroz samostalno korištenje gumba i jastuka, potičući dijete na eksperimentiranje bez izravnih uputa (Montessori, 1967.; Lillard, 2005.; Ayres, 2005.).

Pripremljeno okruženje i uloga SENcastlea u Montessori učionici

Montessori učionica je osmišljena kao estetski ugodan, funkcionalno organiziran prostor koji potiče istraživanje. SENcastle se može postaviti kao senzorni kutak unutar mirnog područja, centar za individualne aktivnosti ili zona istraživanja. Unutar Montessori okruženja, SENcastle se može koristiti kao:

· senzorni kutak za regulaciju i smirivanje,

· prostor za poboljšanje pažnje i koncentracije,

· alat za istraživanje uzroka i posljedice (npr. pritiskom na gumb aktivira se nova senzorna scena),

· sredstvo za poticanje komunikacije (posebno za djecu s teškoćama u razvoju).

Osim toga, zahvaljujući svojoj modularnosti i mogućnosti kontrole senzorne stimulacije, SENcastle ne narušava „mirnu dinamiku“ Montessori učionice, već je podržava kao „prirodni nastavak senzornih materijala“.

Razvoj senzorne integracije kroz Montessori i SENcastle

Montessori pedagogija temelji se na ideji da djeca uče kroz iskustvo iz prve ruke, kretanje i istraživanje, pri čemu senzorni sustavi igraju središnju ulogu. Posebno osmišljeni materijali i aktivnosti potiču percepciju, koordinaciju i koncentraciju, a istovremeno naglašavaju neovisnost i unutarnju motivaciju (Smith & Segal, 2020.). U tom kontekstu, SENcastle - interaktivni senzorni dvorac - besprijekorno se uklapa u Montessori filozofiju.

Montessori praksa koristi taktilne, slušne i vizualne materijale za razvoj senzorne percepcije; SENcastle dodaje daljnje mogućnosti kroz svjetlosne efekte, vibracije i personalizirane slušne podražaje. Takva multisenzorna stimulacija posebno je korisna za djecu s izazovima senzorne obrade, poremećajima senzorne integracije ili autizmom, jer im pomaže istražiti i regulirati svoje odgovore na specifične senzorne informacije (Baranek, 2002.).

Zahvaljujući bogatom senzornom okruženju koje potiče istraživanje, pažnju, emocionalnu regulaciju i komunikaciju, SENcastle se može bez napora integrirati u Montessori okruženja kao vrijedan alat za igru, učenje i razvoj.

Promicanje neovisnosti i izbora kroz aktivnosti SENcastlea

U Montessori okruženju, djeca biraju aktivnosti koje ih zanimaju i samostalno se u njima uključuju. SENcastle se može ponuditi kao individualna ili zajednička/grupna senzorna aktivnost , omogućujući djetetu da odabere koju senzornu stimulaciju želi iskusiti u određenom trenutku. Ovaj pristup osnažuje dijete u donošenju odluka i podržava razvoj razumijevanja uzroka i posljedice.

Grupne aktivnosti i poticanje suradnje

Montessori pristup potiče mirnu, spontanu suradnju među djecom. SENcastle se može koristiti kao središnji element grupne igre, gdje djeca zajedno aktiviraju senzorne scene, dogovaraju se o redoslijedu izvođenja ili istražuju koja im se senzorna scena najviše sviđa ili gdje su možda prethodno čula zvuk koji se reproducira pritiskom na određeni gumb. Takve aktivnosti potiču komunikaciju, zajedničko donošenje odluka i razvoj socijalnih vještina.

Prilagodbe za inkluzivna Montessori okruženja

Sve veći broj Montessori vrtića i škola uključuje djecu s razvojnim teškoćama. SENcastle služi kao most između terapijskih i obrazovnih pristupa, nudeći senzorni alat koji istovremeno potiče igru, učenje i poboljšanu regulaciju ponašanja. To podržava inkluzivnu praksu unutar Montessori filozofije bez potrebe za većim prilagodbama fizičkog okruženja.

SENcastle nudi inovativan dodatak Montessori okruženju, posebno u kontekstu senzorne podrške, autonomije i uključivosti. Kada se pažljivo i promišljeno integrira, SENcastle može postati vrijedan alat za proširenje mogućnosti učenja u Montessori predškolskim ustanovama i školama.

Reference

Montessori, M. (1967). Upijajući um. New York: Holt, Rinehart i Winston.
Lillard, A. (2005). Montessori: Znanost iza genija. Oxford University Press.
Ayres, AJ (2005). Senzorna integracija i dijete. Los Angeles: Western Psychological Services.
Baranek, GT (2002). Učinkovitost senzornih i motoričkih intervencija kod djece s autizmom. Časopis za autizam i razvojne poremećaje, 32(5), 397–422.
Smith, TM i Segal, R. (2020). Problemi senzorne obrade. HelpGuide.org.
Edwards, CP (2002). Tri pristupa iz Europe: Waldorf, Montessori i Reggio Emilia. Istraživanje i praksa ranog djetinjstva, 4(1).

SENcastle i Montessori pedagogija: Inovativna podrška za razvoj djeteta