Studija o korištenju SENcastlea u radu s djecom s razvojnim teškoćama

Novi način senzorne podrške

U suvremenom pristupu radu s djecom s razvojnim poremećajima, sve veći naglasak stavlja se na senzornu stimulaciju i individualno prilagođene intervencije koje su usklađene s jedinstvenim karakteristikama i potrebama svakog djeteta. Tehnološki napredak omogućio je razvoj specijaliziranih alata poput SENcastlea – mobilne, kompaktne senzorne sobe koja pruža bogato i strukturirano okruženje za igru, učenje i terapijski angažman. Osmišljen za poticanje samoregulacije, socijalnog i kognitivnog razvoja, SENcastle postaje sve popularniji izbor među stručnjacima koji rade s djecom s razvojnim poremećajima. U ovom blogu predstavljamo rezultate studije zadovoljstva korisnika SENcastleom u Hrvatskoj, uz kritičku analizu njegovog utjecaja na razvoj djeteta.

Stručnjaci i institucije koje koriste SENcastle

U studiji je sudjelovalo 37 stručnjaka iz različitih regija Hrvatske, uključujući učitelje specijalne edukacije, logopede, psihologe, radne terapeute i odgajatelje ranog djetinjstva. Svi sudionici koristili su SENcastle najmanje godinu dana, što pruža veću pouzdanost rezultata temeljenih na 12 mjeseci iskustva. Zahvaljujući svojim značajkama, SENcastle je primjenjiv u različitim okruženjima, jer se može prilagoditi različitim terapijskim i obrazovnim ciljevima. Naši istraživački nalazi to podupiru, a pokazuju da se koristi u brojnim ustanovama poput vrtića, redovnih osnovnih škola, specijalnih škola, klinika i privatnih praksi.

Korisnička populacija i njihove razvojne karakteristike

Većina stručnjaka koristi SENcastle pri radu s djecom predškolske dobi (3-6 godina) i djecom rane školske dobi (7-10 godina). Nasuprot tome, manji broj sudionika koristio je SENcastle s djecom starijom od 10 godina. Studija je obuhvatila ukupno 475 djece. Djeca koja koriste SENcastle najčešće imaju dijagnoze poput poremećaja iz autističnog spektra (PAS), intelektualnih teškoća, ADHD-a, motoričkih poteškoća i višestrukih oštećenja. Ovaj korisnički profil odgovara populaciji za koju su senzorna integracija, strukturirano okruženje i osjećaj sigurnosti ključni elementi za učinkovitu intervenciju.

Način i učestalost upotrebe

Stručnjaci obično koriste SENcastle nekoliko puta tjedno u pojedinačnim sesijama, iako neki uključuju i male grupe djece. U prosjeku, jedna sesija traje 5-15 minuta, što je optimalno trajanje za održavanje pažnje i sprječavanje senzornog preopterećenja. Zbog svog fleksibilnog dizajna, SENcastle se koristi u raznim terapijskim aktivnostima. Na primjer, neki stručnjaci ga koriste kao uvodnu aktivnost u planirani terapijski rad, drugi kao alat za podršku emocionalnoj samoregulaciji, kao nagradu za suradnju i trud tijekom kognitivno zahtjevnih zadataka ili kao prostor za poticanje kognitivnih i jezičnih vještina korištenjem senzornih kartica i pružanjem visokokvalitetnog senzornog unosa.

Uočljive promjene u različitim razvojnim područjima

Istraživanje pokazuje da stručnjaci primjećuju najuočljivije promjene u pažnji, samoregulaciji i socijalnoj interakciji. SENcastle potiče djecu na samostalno istraživanje, donošenje odluka i preuzimanje inicijative - čimbenike koji su se pokazali ključnima u razvoju djece s autizmom (PAS) i ADHD-om. Djeca također pokazuju poboljšano jezično izražavanje, razumijevanje uputa i sudjelovanje u strukturiranim zadacima. Ovi rezultati u skladu su s teorijom senzorne integracije (Ayres, 2005.), koja navodi da pravilno organizirani senzorni unos može pozitivno utjecati na funkcionalno ponašanje. Nalazi su također u skladu s radom Schaafa i Maillouxa (2015.), koji naglašavaju važnost multisenzorne stimulacije u terapijskim pristupima za djecu s razvojnim teškoćama.

Preferirani senzorni sadržaj

Prilikom korištenja SENcastlea, stručnjaci najčešće izvještavaju o korištenju senzornih kartica usmjerenih na opuštanje i stimulaciju, zatim kartica s edukativnim sadržajem te interaktivnih senzornih kartica koje omogućuju maksimalnu individualizaciju na temelju planirane aktivnosti svakog djeteta ili individualnih potreba i preferencija.

Vibrirajući jastuk definitivno privlači najviše pažnje kada su u pitanju senzorni jastuci. Čak 77,30% ispitanika identificiralo ga je kao svoj prvi izbor. Osim toga, 54,50% sudionika odabralo je taktilni jastuk "kuća" kao svoj drugi izbor, koji svojim veselim, šarenim dizajnom i raznolikim teksturama nudi bogato taktilno iskustvo. Ovi rezultati ukazuju na to da korisnici često traže intenzivniji senzorni unos. Stručnjaci koriste ovu vrstu unosa putem senzornih jastuka za planiranje individualiziranih aktivnosti koje ne samo da zadovoljavaju senzorne potrebe, već i olakšavaju prijelaze, smanjuju tjeskobu i poboljšavaju koncentraciju tijekom sudjelovanja.

Profesionalno zadovoljstvo i iskustvo djece

Ispitanici su izrazili visoku razinu zadovoljstva korištenjem SENcastlea. Čak 95% stručnjaka ocijenilo je sustav kao "vrlo učinkovit" ili "izvrstan" alat u radu s korisnicima. Djeca pokazuju znatiželju i entuzijazam od prvog susreta s tehnologijom, a većina brzo razvija osjećaj sigurnosti i udobnosti. Neki sudionici studije primijetili su da su roditelji primijetili pozitivne promjene u ponašanju svoje djece i povećan interes za aktivnosti kod kuće. Stručnjaci naglašavaju da SENcastle ne zahtijeva dodatnu tehničku obuku, jednostavan je za korištenje i ne predstavlja prepreke u terapijskom procesu, što ga čini posebno prikladnim za korištenje u ustanovama s ograničenim resursima.

Budućnost senzorne integracije i asistivne tehnologije u inkluzivnim okruženjima

Na temelju rezultata istraživanja, SENcastle se pojavljuje kao vrijedan alat koji ne samo da nadopunjuje postojeće metode rada s djecom s razvojnim teškoćama, već i otvara nove mogućnosti za inovativne, motivirajuće i praktične pristupe. Integracija tehnoloških rješenja poput SENcastlea u svakodnevnu praksu doprinosi poboljšanom razvoju emocionalne samoregulacije i boljim socijalnim i kognitivnim vještinama, što u konačnici dovodi do veće uključenosti djece u obrazovni sustav i šire društveno okruženje. Brojne studije potvrđuju važnost multisenzorne integracije u razvoju kognitivnih i socio-emocionalnih vještina kod djece s autizmom i drugim neurorazvojnim poremećajima (Baranek i sur., 2013.; Dunn, 2007.). Rješenja poput ovog predstavljaju smjer u kojem terapijske i obrazovne prakse sve više idu u inkluzivnim zajednicama, pomažući u izgradnji društva koje prihvaća neuroraznolikost.

Reference:

· Ayres, AJ (2005). Senzorna integracija i dijete. Zapadne psihološke usluge.

· Baranek, GT i dr. (2013). Senzorne značajke u autizmu: Faktorsko analitičko istraživanje. Časopis za autizam i razvojne poremećaje.

· Dunn, W. (2007). Podržavanje djece da uspješno sudjeluju u svakodnevnom životu korištenjem znanja o senzornoj obradi. Dojenčad i mala djeca.

· Schaaf, RC i Mailloux, Z. (2015). Vodič za kliničare za primjenu Ayresove senzorne integracije. Američki časopis za radnu terapiju.