„Osjetila su 'hrana' za naš mozak. Svako osjetilo je oblik informacije. Mozak neprestano traži različitu senzornu 'hranu' za daljnji razvoj.“

(Ayres, 2002.)

Vrste senzornih sustava

Svaka osoba percipira informacije iz svoje okoline jedinstveno putem svojih senzornih sustava. Kada se raspravlja o senzornim sustavima, većina ljudi odmah pomisli na pet najpoznatijih osjetila. Međutim, u području senzorne integracije spominju se još tri senzorna sustava, čime se ukupan broj povećava na osam senzornih sustava, koji uključuju (SPS, 2004.):

a) Vizualno

b) Slušni

c) Taktilno

d) Mirisni

e) Okusni

f) Propriocepcija

g) Vestibularni

h) Interoceptori

Vizualni sustav: Kako vidimo svijet oko sebe

Vidni sustav omogućuje percepciju svjetlosti, boje, oblika i kretanja iz okoline. Svjetlost ulazi u oko kroz rožnicu i leću, fokusirajući zrake na mrežnicu. Ovdje fotoreceptori - štapići koji omogućuju vid pri slabom osvjetljenju i čunjići koji omogućuju percepciju boja i detalja - igraju ključnu ulogu. Električni signali iz fotoreceptora prenose se putem ganglijskih stanica do optičkog živca i vidnog korteksa, gdje mozak obrađuje i integrira informacije, omogućujući prepoznavanje objekata i prostorne okoline (Kolb i sur., 2007.). Binokularni vid omogućuje percepciju dubine kroz preklapajuća vidna polja oba oka. Sustav također uključuje neuronske putove za refleksne reakcije, poput zjeničnog refleksa na svjetlost (Bear i sur., 2015.).

Slušni sustav: percepcija zvuka i komunikacija

Slušni sustav omogućuje percepciju zvuka detektiranjem zvučnih valova koji ulaze u uho kroz vanjski kanal i uzrokuju vibracije bubnjića. Te se vibracije prenose do slušnih koščica srednjeg uha, a zatim do ovalnog prozorčića, koji ih prenosi do tekućine u pužnici unutarnjeg uha. Pokret bazilarne membrane unutar pužnice stimulira stanice dlačica, koje pretvaraju vibracije u električne impulse. Ti impulsi putuju slušnim živcem do primarnog slušnog korteksa, gdje mozak prepoznaje frekvenciju, intenzitet i lokaciju zvuka. Slušni sustav također olakšava lokalizaciju zvuka, što je bitno za orijentaciju i komunikaciju (Kandel i sur., 2013.).

Taktilni sustav: Kako prikupljamo informacije dodirom

Taktilni sustav omogućuje percepciju dodira, pritiska, vibracije, temperature i boli, pružajući vitalne informacije o našoj okolini. Taktilni receptori smješteni u koži uključuju mehanoreceptore (osjet dodira i pritiska), termoreceptore (osjet temperature) i nociceptore (osjet boli). Signali iz ovih receptora putuju perifernim živcima do leđne moždine, odakle se prenose u mozak somatosenzornim putovima do parijetalnog režnja. Informacije se tamo obrađuju, omogućujući svjesnu percepciju dodira i prostornu diskriminaciju. Taktilni sustav ključan je u motoričkim vještinama, prepoznavanju objekata i interakciji s okolinom (Purves i sur., 2012.).

Mirisni sustav: Važnost mirisa u svakodnevnom životu

Mirisni sustav, smješten na donjoj strani frontalnog područja mozga, detektira i opaža mirise putem molekula koje ulaze u nosnu šupljinu i vežu se za receptore u olfaktornom epitelu. Informacije o mirisima prenose se iz nosa u mozak putem ovog centra, što je ključno za točnu percepciju mirisa. Ovaj sustav ima četiri glavne funkcije: prepoznavanje različitih mirisa, poboljšanje detekcije mirisa, filtriranje pozadinskih mirisa i olakšavanje višim područjima mozga povezanim s uzbuđenjem i pažnjom da lakše detektiraju ili razlikuju mirise (Doty, 2015).

Gustatorni sustav: Okus kao evolucijski značajan faktor

Okusni sustav odgovoran je za percepciju okusa i razlikovanje sigurne od potencijalno štetne hrane putem specijaliziranog jezika, mekog nepca, ždrijela i epiglotisa. Okusne stanice osjetljive su na osnovne okuse - slatko, kiselo, slano i gorko - dok njihove kombinacije stvaraju složene percepcije. Slatki okus, povezan s prisutnošću ugljikohidrata, najugodniji je ljudima, dok gorak okus često signalizira štetne tvari. U manjim količinama, kiseli okus može biti prihvatljiv, ali evolucijski mehanizmi nas štite od konzumiranja previše zrele ili pokvarene hrane. Ovaj sustav igra ključnu ulogu u prepoznavanju okusa, regulaciji prehrambenih navika i odabiru hrane, često se preklapajući s olfaktornim sustavom (Bear i sur., 2015.).

Propriocepcija: Osjet tijela u prostoru

Proprioceptivni sustav omogućuje percepciju položaja i kretanja tijela u prostoru bez oslanjanja na vid. Pruža informacije o stanju mišića, zglobova i tetiva putem receptora poput mišićnih vretena i Golgijevih tetivnih organa. Ovi receptori detektiraju promjene u duljini mišića, napetosti i kretanju, šaljući signale putem perifernih živaca u leđnu moždinu, a zatim u mali mozak i somatosenzorni korteks. Sustav integrira informacije iz unutarnjeg uha i mišićnih receptora kako bi se osiguralo precizno kretanje, ravnoteža i kontrola orijentacije tijela. Neophodan je za svakodnevne aktivnosti i složene motoričke zadatke, poput hodanja, jedenja žlicom ili ulijevanja tekućine. Propriocepcija omogućuje korekciju držanja i planiranje složenih pokreta za uspješno obavljanje zadataka (Proske i Gandevia, 2012).

Vestibularni sustav: Ravnoteža našeg tijela u pokretu

Vestibularni sustav u unutarnjem uhu odgovoran je za ravnotežu, orijentaciju tijela u prostoru i stabilizaciju pogleda tijekom kretanja. Sastoji se od polukružnih kanala, koji detektiraju rotacijske pokrete, i otolitskih organa, koji registriraju linearno ubrzanje i promjene gravitacije. Informacije se prenose putem vestibularnog živca u mozak, gdje se integriraju s vizualnim i proprioceptivnim podacima kako bi se koordinirao pokret i održala ravnoteža. Ovaj sustav omogućuje precizne prilagodbe tijela promjenama položaja i stabilnosti tijekom kretanja (Angelaki i Cullen, 2008).

Interoceptori: Što nam tijelo govori iznutra

Interoceptori, često zanemaren senzorni sustav, omogućuju percepciju unutarnjeg stanja tijela pružajući informacije o funkcijama unutarnjih organa i homeostazi. Smješteni u unutarnjim organima, krvnim žilama i tkivima, oni detektiraju tjelesne reakcije poput gladi, otkucaja srca, disanja i potrebe za korištenjem WC-a. Signali iz interoceptora prenose se putem autonomnog živčanog sustava do mozga, posebno do moždanog debla i hipotalamusa, gdje su integrirani za regulaciju vitalnih funkcija. Sustav radi s vestibularnim i proprioceptivnim sustavom, omogućujući percepciju i regulaciju fizioloških stanja tijela. Osigurava pravilnu svijest o unutarnjim potrebama i podržava automatske odgovore za održavanje homeostaze (Cameron, 2002).

SENcastle – Senzorni svijet u jednom proizvodu

Senzorni sustavi su ključni za razumijevanje svijeta i interakciju s našim okruženjem. SENcastle, kompaktna senzorna soba, integrira ulazne podatke za pet senzornih sustava - vizualni, slušni, taktilni, vestibularni i proprioceptivni - stvarajući jedinstveno multisenzorno iskustvo. Kroz pažljivo dizajnirane elemente, SENcastle potiče istraživanje, učenje i igru, omogućujući korisnicima da razvijaju i stimuliraju senzornu integraciju u sigurnom i ugodnom okruženju. Premošćuje teoriju senzorne integracije i praktičnu primjenu, pomažući djeci da bolje razumiju svoja tijela i svijet oko sebe. SENcastle je dokaz mogućnosti kombiniranja funkcionalnosti i kreativnosti kako bi se podržala neurološka raznolikost svake osobe i potaknuo skladan razvoj pojedinačnih senzornih sustava. 

Reference:

1. Angelaki, DE i Cullen, KE (2008): Vestibularni sustav: mnogi aspekti multimodalnog osjetila. Annual Review of Neuroscience, 31, 125–150.

2. Ayres, JA (2002). Dijete i senzorna integracija. Naklada Slap, Zagreb.

3. Bear, MF, Connors, BW i Paradiso, MA (2015): Neuroznanost: Istraživanje mozga (4. izd.). Wolters Kluwer.

4. Cameron, OG (2002): Visceralna senzorna neuroznanost: Interocepcija. Priručnik kliničke neurologije, 104, 195–213.

5. Doty, RL (2015): Priručnik za olfakciju i okus (3. izd.). Wiley-Blackwell.

6. Kandel, ER, Schwartz, JH, Jessell, TM, Siegelbaum, SA i Hudspeth, AJ (2013.): Načela neuralne znanosti (5. izdanje). McGraw-Hill.

7. Kranowitz, CS (1998): Dijete koje nije sinkronizirano. New York: The Berkley Publishing Group.

8.Kolb, H., Fernandez, E. i Nelson, R. (2007): Webvision: Organizacija mrežnice i vidnog sustava. Centar za zdravstvene znanosti Sveučilišta Utah.

9. Proske, U. i Gandevia, SC (2012): Proprioceptivni osjeti: njihova uloga u signaliziranju oblika tijela, položaja i kretanja tijela te mišićne sile. Physiological Reviews, 92(4), 1651–1697.

10. Purves, D., Augustine, GJ, Fitzpatrick, D., Hall, WC, LaMantia, A.-S. i White, LE (2012): Neuroznanost (5. izd.). Sinauer Associates.

11.SPS (2004): Razumijevanje senzorne integracije. SPS.